<br />
Od naših crnogorskih prijatelja dobili smo prva obavještenja o stanju stvari u Crnoj Gori i o poslednjim tamošnjim zbivanjima. Rekli su nam da su se u poslednje vrijeme mnogo sporili sa skadarskim pašom, jer im je oteo malo ostrvo Vranjinu u Skadarskom jezeru. Ali je nedavno sklopljeno primirje na osnovu kojeg to ostrvo zasad ostaje u posjedu Turaka. Tom prilikom su se, naime, sastali turski i crnogorski izaslanici, pa su jedni drugima dali „vjeru” do Petrovdana i jedni drugima zajemčili slobodan prolaz i neometan saobraćaj. Ali ta data „vjera” nije ih spriječila da u poslednje vrijeme jedni protiv drugih preduzmu osvetničke poduhvate. Tako je nekolicina njih iz Crmničke nahije prije nekoliko dana napala i ubila omraženog turskog bega, jednog „veoma opakog čovjeka”, koji je Crnogorcima nanio mnogo zla (tako Crnogorci uvijek govore za svoje neprijatelje), a glavu su mu otpremili gore u Crnu Goru. No, ta je stvar predstavljala samo jedan sporadičan slučaj i nije dovela u pitanje opštu vjeru sa skadarskim pašom, pogotovo što je vladika (Petar II Petrović Njegoš –prim. M.V.) bio toliko ljubazan i Turcima vratio glavu pomenutog bega. – I na granici hercegovačkog paše bilo je u poslednje vrijeme dosta nemirno, iako tu po pravilu nije dolazilo do žestokih krvavih sukoba kao sa Skadrom. Još je nedavno jedna grupa njihovih ljudi, jedna ne baš beznačajna četa, upala u Hercegovinu i orobila tamošnje Turke, pa su ponijeli sa sobom četiri stotine ovaca i pet turskih glava.
Veoma je zanimljivo pitanje da li se i u kojoj mjeri u poslednje vrijeme, bilo osvajanjem, bilo priključenjem polunezavisnih plemena, proširila i uvećala teritorija Crne Gore. Neki i onako vide u Crnoj Gori tek mali zametak veće države koja kasnije treba da se raširi i proširi na mnoge okruge ili nahije. Uz to vladike, barem kao vrhovne crkvene starješine, imaju titulu koja ukazuje na to da su ovlašteni da upravljaju daleko većim crkvenim nego državnim područjem. Njihova titula glasi mitropolit Skenderije (Albanije) i Primorja (albanskog primorskog pojasa); mada je sadašnji vladika jedan veoma miroljubiv čovjek kojem, čini se, nije stalo ni do kakvih osvajanja, ipak je u narodu duboko usađena želja za proširenjem teritorije, pa bi u nekoj povoljnoj prilici neki drugi vladika mogao pokušati da sebi potčini cijelo područje mitropolije, koje je sada najvećim dijelom partibus infidelium, i to posve u skladu sa svojom titulom, i tako ostvario crkvenu i svjetovnu vlast nad tim predjelima.
Stoga smo upitali jednog našeg crnogorskog prijatelja da li je u poslednje vrijeme došlo do proširenja ili uvećanja njihove teritorije, a to smo pitanje kasnije postavili i krajnje otvorenom i iskrenom vladiki. Međutim, na to pitanje je teško bilo dobiti jasan odgovor, i to ne zbog toga što su Crnogorci izbjegavali da ga daju nego mnogo više zbog toga što nijesmo raspolagali dobrim i preciznim geografskim kartama Crne Gore, pa nijesmo bili u stanju da razumijemo njihove odgovore. No, iz svih njihovih odgovora dalo se razumjeti da je u njih očevidna težnja za proširenjem i povećanjem teritorije.
Prvo se početkom prošlog stoljeća samo jedna od četiri nahije, od kojih se sada sastoji glavnina Crne Gore, gotovo potpuno oslobodila od Turaka, i to najnedostupnija nahija smještena u najvišim brdskim predjelima – takozvana Katunska nahija. Njoj su se kasnije pridružile ostale tri, čija je duboka unutrašnja veza sa Katunskom nahijom tokom prošlog stoljeća zapečaćena mnogim pobjedama Crnogoraca nad Turcima. Tokom ovog stoljeća su se onda i žitelji takozvanih Brda priključili Crnoj Gori. Ta Brda obuhvataju brdske nahije na krajnjem istoku i neke od njih su još 1830. bile pod Turcima. Godine 1831. priključilo se Crnoj Gori brdsko pleme Kuči. Od 1840. se i drugo susjedno područje, dolina Grahova, ako ne priključilo Crnoj Gori, a ono se zbratimilo s njom, pa je tako postalo nešto nezavisnije u odnosu na Turke. Tokom ovog stoljeća povećali su se i broj i područje uskoka (ljudi koji su od Turaka prebjegli Crnogorcima); uz to su nam naši crnogorski prijatelji govorili i o nekim drugim nahijama i predjelima čiji su im se žitelji pridružili za ovih poslednjih godina, ali nam nijesu rekli njihova imena. Sva je prilika da se samo mijenjala vrhovna vlast nad ponekim nahijama i veze među njima, te da su čas bili povezani sa Crnogorcima čas sa Turcima. Sadašnji, kao što smo rekli, miroljubivi vladika, koji svim silama nastoji da uspostavi dobre odnose sa susjedima i da uredi svoju državu, da civilizuje svoj narod, prepustio je, doduše, poslednjih dana Turcima pomenuto malo ostrvo u Skadarskom jezeru, kao i malu tvrđavu Žabljak, koju su njegovi ljudi bili osvojili u jednom uspješnom prepadu, pa se sada čini kao da se Crnogorci u nekim tačkama povlače i gube. A ipak se, u cjelini posmatrano, može reći da se u novije vrijeme njihova teritorija nešto proširila.
(NASTAVIĆE SE)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.